Razgovor je najčešći i najvažniji oblik komuniciranja među ljudima. Sve što radimo u našoj vezi s djecom ima formu komuniciranja, i ne samo riječi, nego i boja tona, izraz lica ili govor tijela. Način našeg komuniciranja s djecom šalje poruke poštovanja, empatije i brige, ali isto tako može slati i suprotne poruke. Aktivnim slušanjem, poticanjem djece da govore o svojim osjećajima i korištenjem "pozitivnog" jezika djeci  dajemo do znanja kako nam se mogu povjeriti.

Razgovor prihvaćanja

Što je to zapravo razgovor prihvaćanja? Kako ga objasniti? Svakodnevno vidimo kako ljudi jedni drugima govore ružne riječi, kako se uzajamno ponižavaju i vrijeđaju. Kako izaći iz tog začaranog kruga agresije i netolerancije? Možda ne možemo promijeniti druge, ali možemo sebe. Možemo naučiti govor prihvaćanja. To je govor kojim pokazujemo razumijevanje druge osobe, njenih osjećaja, misli stavova, njenih potreba. Pritom ne napuštamo vlastito mišljenje ni vlastite stavove, osjećaje i potrebe. Vrlo je značajno i samoga sebe razumjeti. Pogledajmo što se u nekom trenutku događa u nama samima. Postavimo sebi pitanja: Što ja sada zapravo osjećam? Zašto to osjećam? Što zapravo hoću? Koja moja potreba nije zadovoljena i kako je zadovoljiti? Postoji više načina kako da to učinimo.

Razgovor prihvaćanja pretpostavlja da znamo drugoga slušati s empatijom i govoriti u obliku osobnih iskaza (iskaza u prvom licu). Osobni iskaz je način jasnog izražavanja našeg stajališta u vezi s nekom situacijom. Taj je iskaz lišen predbacivanja, okrivljavanja, kritiziranja, ocjenjivanja ili prosuđivanja druge osobe. Nadalje, taj se iskaz drži problema, odnosno činjenica, te kaže kako mi doživljavamo i što bismo rado da se s tim u svezi promijeni.

Uzmimo primjer: dijete nije spremilo svoje stvari nakon sata, nego ih je ostavilo razbacane na klupi. Učiteljica mu kaže: "Ti si nemaran i neuredan". To je govor predbacivanja, a ne prihvaćanja. Time osobi presuđujemo, definiramo je i napadamo, a da joj nismo ostavili nikakav izbor.

Komunikacija

     Imamo neka pravila koja imaju važnu ulogu u komuniciranju. A to su:

• koristite pozitivni govor tijela (treba djeci dati do znanja da vam je stalo i da im poklanjate potpunu pažnju).
• slušajte više nego što pričate:
  
  • jer imamo dva uha i samo jedna usta
  • ohrabrite djecu i pustite da završe izlaganje
  • slušajte ih s pažnjom i ne izričite sudove
  • služite se metodom aktivnog slušanja i otvorenih pitanja
  • suzdržite se od davanja savjeta i prodika
  • potaknite ih da sami rješavaju svoje probleme i podržite u njihovim nastojanjima

• neka vaša pohvala bude usmjerena na konkretnu pozitivnu reakciju (istaknite određene talente ili ponašanje vašeg djeteta kojim ste zadovoljni, izbjegavajte „dvosmjerne pohvale“, koristite više pozitivne fraze tipa „možeš; hoću“ umjesto „ne smiješ; neću“)

Komunikacija s djecom

Odnos između roditelja i djeteta je iskustvo koje najviše nagrađuje i donosi najviše zadovoljstva. Ovaj odnos često je opterećen frustracijama ili nerazumijevanjem zbog loše komunikacije.

Najteži problem za roditelje i djecu jest kada  ni jedno ni drugo ne znaju kako uspješno komunicirati  – s poštovanjem, dostojanstvom ili tako da se obje strane osjećaju saslušane i shvaćene. Obitelji s adolescentima i tinejdžerima posebno su ranjive na ovom području, a mnogi problemi mogu biti riješeni učenjem dobrih vještina komunikacije. Ono što roditelji obično žele od svoje djece jest nametanje svojih razmišljanja i stavova ne ostavljajući prostora za suprostavljanje.

Postoji nekoliko jednostavnih uputa koje će pomoći roditeljima da njihovi zahtjevi budu što bolje ispunjeni.

• Težite izgradnji samopoštovanja kod vašeg djeteta, saslušate ga i uvažavajte njegovo mišljenje te mu pokažite kako ga bezuvjetno volite i prihvaćate.
• Pohvale usmjerite na trud, a ne na postignuća.
• Ne sudite svojoj djeci nego poštujte individualnost, neovisnost i privatnost.
• Ne vraćajte se u prošlost i ne dopustite da prošle radnje utječu na sadašnjost.
• Osjećaji su samo to – osjećaji, nema dobrih ili loših, pravih ili pogrešnih osjećaja, zato ne raspravljajte s djecom  kad vam govore što osjećaju, ne isključujte ih  i ne odbacujte ih kao nebitne.
• Slušati, slušati, slušati! Kako biste bili dobar slušatelj, morate prvo htjeti čuti što vam vaša djeca žele reći i vjerovati da je ono što kažu važno. Slušajte njihove osjećaje, a ne samo riječi te govorom tijela, očima i fizičkim kontaktom pokažite da slušate.
• Budite pristupačni i otvoreni za razgovor o bilo kojoj temi  o kojoj vaše dijete želi razgovarati.
• Kontrolirajte ton svog glasa.
• Nemojte stalno ponavljati iste zahtjeve jer ponavljanjem istih stvari djecu neće učiniti poslušnom.
• Pojasnite svoja očekivanja i jasno recite što od njih očekujete.
• Ako kritizirate, ograničite se na konkretno ponašanje koje ne odobravate.
• Zadržite se na trenutnim problemima i rješavajte ih jednog po jednog.
• Kada dijete ima problem, najprije ga saslušajte, a onda pružite razumijevanje i podršku.
• Poštujte mišljenje djeteta iako se u većini slučajeva razlikuje od vašeg.
• Neka nam slušanje bude prioritet.

Ovo su samo neki od prijedloga kako poboljšati, popraviti i uživati u odnosu s djecom.

Razgovorom prihvaćanja pomažemo drugoj osobi u njenom rastu, a istovremeno zadržavamo svoj integritet. Govorimo o vlastitim osjećajima (raspoloženju i neraspoloženju, zadovoljstvu i nezadovoljstvu), o svojim željama i potrebama. Potrebno je strpljivo i dugotrajno vježbanje da se ovlada razgovorom prihvaćanja i govorom osobnih iskaza.

Način komuniciranja je jako važan jer komuniciranjem šaljemo poruke poštovanja ili nepoštovanja prema drugima. Svi komuniciraju  s ciljem izražavanja svojeg mišljenja, svojih osjećanja i ideja te svi želimo da netko drugi razumije naša stajališta i da posluša ono što želimo reći. Upravo zato i mi trebamo dopustiti drugima da izraze ono što misle i osjećaju.

Pripremila: Mira Vukoja, profesorica pedagogije i psihologije