Evo, dragi roditelji budućih prvašića i to ste dočekali. Vaš mali nemirko kreće u školu, a kao da ste mu još jučer mijenjali pelene. Velika ja to promjena za sve ukućane, a najveća za dijete. Sada ga čekaju nove obveze, svakodnevni rad, uspjesi, a ponekad i neuspjesi, problemi, ali i zadovoljstvo postignutim.
Kako pomoći djetetu da postigne što bolju kontrolu i ravnotežu između svega onoga što mora i što želi? Kako mu pomoći da pokaže svoje sposobnosti i da se dalje uspješno razvija? Mnogo je to pitanja na koje odgovore ne znaju ni oni koji rade s djecom, a niti iskusniji roditelji s više đaka.
ZAŠTO?
1. Moje ruke su male: ne očekujte savršenstvo dok spremam krevet, crtam ili bacam loptu.
2. Moje su noge kratke: usporite kako bih vas mogao stići.
3. Moje oči nisu vidjele svijet kao što su vaše: pomozite mi da otkrijem svijet. Nemojte me sputavati.
4. Kućni posao neće pobjeći. Ja neću još dugo biti malen – nađite vremena za igru sa mnom.
5. Ja sam vaš poseban dar, tako sa mnom i postupajte.
6. Trebam vašu podršku dok rastem. Nemojte mi prigovarati i kažnjavati me. Zapamtite – možete prigovarati mojim postupcima bez da prigovarate meni.
7. Pružite mi slobodu samostalnog odlučivanja. Dopustite mi da pogriješim kako bih mogao naučiti iz vlastitih pogrešaka. Tako ću jednog dana biti sposoban donositi pravilne odluke.
Jednom davno stari Cherokee je svojem unuku ispričao poučnu priču:
„Unutar svakog čovjeka vodi se bitka, poput borbe između dva vuka.
Jedan vuk predstavlja zlo – bijes, zavist, ljubomoru, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos.
Drugi vuk predstavlja dobro – radost, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje, vjeru.
Mali Indijanac se nakratko zamisli te ga upita: Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari Cherokee mu na to odgovori: POBJEĐUJE ONAJ KOJEG HRANIŠ!“