Jednom davno stari Cherokee je svojem unuku ispričao poučnu priču:
„Unutar svakog čovjeka vodi se bitka, poput borbe između dva vuka.
Jedan vuk predstavlja zlo – bijes, zavist, ljubomoru, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos.
Drugi vuk predstavlja dobro – radost, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje, vjeru.
Mali Indijanac se nakratko zamisli te ga upita: Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari Cherokee mu na to odgovori: POBJEĐUJE ONAJ KOJEG HRANIŠ!“
Nasilje je tema s kojom se svakodnevno susrećemo. O nasilju među djecom govorimo kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti. Može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, uzimanja i/ili uništavanja stvari te često uključuje neugodne komentare o djetetu, njegovoj obitelji, rodbini i sl.
Agresivno ponašanje je svaka reakcija (fizička ili verbalna), izvedena s namjerom da se nekom drugom nanese šteta ili povreda bilo koje vrste, bez obzira da li je ta namjera do kraja realizirana. Nasilje je po svom značenju uži pojam od agresije, a definira se kao grubi napad na drugu osobu ili osobe, koji rezultira ozljeđivanjem ili nanošenjem fizičke štete tim osobama. Agresivnost ne mora uvijek prijeći u nasilje. Mladi ljudi često zadirkuju jedni druge, nazivaju različitim nadimcima, gurkaju se. Takvo ponašanje nije nužno i nasilničko ponašanje.
Nasilničko ponašanje ima određene specifične karakteristike:
- Odnos snaga između nasilnika i žrtve nasilja je poremećen.
- Postoji namjera da se nekoga uznemiri ili povrijedi.
- Ponašanje se ponavlja kroz određeno vrijeme.
Nasilničko ponašanje može biti:
- verbalno, npr. nazivanje pogrdnim imenima, zadirkivanje, ponižavanje, sarkazam, prijetnje;
- fizičko, npr. udaranje, podmetanje noge;
- društveno, npr. ignoriranje, isključivanje;
- psihičko, npr. širenje tračeva, geste koje pokazuje neslaganje, gnušanje ili ljutnju, skrivanje ili uništavanje stvari, slanje zlonamjernih SMS i e-mail poruka, neprikladno snimanje mobitelom ili kamerom.
Istraživači upozoravaju:
- sve je više učenika koji svojim ponašanjem ometaju rad u razredu
- djeca sve ranije pokazuju ponašanje koje otežava rad
- djeca su više nasilna nego ranije, a nasilju su osobito skloni adolescenti
- mnoga djeca pokazuju manjak bilo kakvog osjećaja brižnosti prema drugima ili osjećaja žaljenja zbog učinjenog
- učitelji sve više učenike opisuju kao agresivne i neprijateljski raspoložene mlade osobe.
Došlo se do spoznaje da je osviještenost i uključenost odraslih bitna za rješavanje ovog problema. Programi ukazuju na neophodnu suradnju učenika, roditelja, škole te lokalne zajednice i državnih institucija. U mnogim zemljama krenulo se u izradu i primjenu programa prevencije nasilja u školama. Postoje različita mišljenja oko toga što treba učiniti, a izbacivanje iz škole kao metoda se koristi tek kada su iscrpljene sve ostale mogućnosti.
Kao preventivne mjere na razini škole navodi se plan nadzora učenika za vrijeme velikog i malih odmora i uvođenje kontakt telefona ili kutije za pisma. Na razini razreda kroz razgovore o pravilima ponašanja učenika, jasno se kazuje koja se ponašanja od njih očekuju, kako društvo gleda i reagira na one koji krše njegove norme, koje posljedice to kršenje ima za osobu, raspravljaju se i jasno imenuju ona ponašanja koja su nasilnička, potiče se emaptija, međusobno pomaganje i podrška kako bi se zaštitili od nasilničkog ponašanja, raspravlja o pasivnom sudjelovanju u zlostavljanju, razlici između „tužakanja“ i traženja pomoći i dr. Mjere na individualnoj razini su razgovor sa žrtvom i nasilnikom. Cilj je poslati poruku da se nasilništvo ne prihvaća i da ćemo se pobrinuti da ono prestane, a žrtvi zajamči djelotvorna zaštita.
Lteratura:
1. BULJAN-FLANDER, Gordana, ĆOSIĆ, Ivana, u: Psihološka medicina, „Nasilje među djecom“, X., br. 52., 2004.
2. Indijanska priča o dva vuka, <http://tomislavtomiccoaching.com/2013/06/indijanska-prica-o-dva-vuka/>
4. Suzbijanje nasilničkog ponašanja – kako ohrabriti vlastito dijete da bude učinkovit pasivni promatrač, <http://www.schools.nsw.edu.au/media/downloads/languagesupport/effctv_bystander/eb_croatian.pdf>
5. VIDOVIĆ, Davor, u: Dijete, škola, obitelj, „Nasilje u školi“, br.8., 2002. <<http://www.udrugaroditeljakpk.hr/kutak-za-sve-koji-rade-s-djecom/117-nas…
6. Zdravstveni odgoj, Priručnik za učitelje i stručne suradnike u razrednoj nastavi, ur. MIĆANOVIĆ, Miroslav, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, AZZO, Zagreb, 2013.
Tekst priredila školska pedagoginja Ružica Tabak
