‘Bio jednom jedan drvosječa koji je došao raditi u tvornicu drva. Plaća je bila dobra, a uvjeti rada još bolji, tako da je drvosječa odlučio dati sve od sebe. Prvoga je dana došao pred nadglednika, koji mu je dao sjekiru i odredio jedno područje u šumi. Čovjek je pun poleta otišao u šumu sjeći. U jednom danu posjekao je osamnaest stabala. “Čestitam”, rekao mu je nadglednik. “Nastavi tako.” Ohrabren nadglednikovim riječima, drvosječa je odlučio sutradan poboljšati svoj rad. Tako da je te noći legao veoma rano. Idućeg je jutra ustao prije svih i otišao u šumu. Unatoč svom naporu nije uspio posjeći više od petnaest stabala. Sigurno sam umoran, pomislio je. Odlučio je leći sa zalaskom Sunca. U zoru je ustao, odlučan srušiti svoj rekord od osamnaest stabala. Ipak, toga dana nije došao ni dopola. Idućeg ih je dana bilo sedam, onda pet, a posljednjeg je dana čitavo popodne pokušao posjeći svoje drugo stablo. Uznemiren zbog toga što bi mogao reći nadglednik, drvosječa je otišao reći nadgledniku što se događa i kleo se da se trudio do granica iscrpljenosti. Nadglednik ga je upitao: “Kad si posljednji put naoštrio svoju sjekiru?” “Naoštrio? Nisam imao vremena naoštriti je: bio sam prezauzet sječom stabala.“’
Jorge Bucay, Ispričat ću ti priču
Profesionalna orijentacija, odnosno profesionalno usmjeravanje, postupak je pomoću kojeg se učenici usmjeravaju na područja rada koja najbolje odgovaraju njihovim psihofizičkim sposobnostima, osobinama ličnosti i društvenim potrebama i u kojima imaju najviše izgleda za uspjeh. Prvi korak na tom višegodišnjem putu, nakon osnovne škole, je odabir srednje škole. Suočeni smo sa sve većim brojem ljudi, mladih osoba koji puni entuzijazma ulaze u srednje škole, zatim na velika vrata na fakultet, a nakon završetka razočarano završavaju na Zavodu za zapošljavanje gdje neki godinama čekaju zaposlenje u području gdje su stručnjaci, u području za koje su se godinama obrazovali. Postoji i druga strana. Postoje „sretnici“ koji uspiju pronaći posao u struci, ali tek kada upoznaju konkretno područje rada, zahtjeve i opseg poslova, počnu shvaćati da su od posla imali sasvim druga očekivanja, da se njihova zamišljena slika neopisivo razlikuje od stvarne slike. Tu dolazi do dubokog unutarnjeg nezadovoljstva koje se iskazuje u svakodnevnim situacijama, nemotiviranošću na poslu i općoj nezainteresiranosti, što vrlo brzo dovodi i do sindroma sagorijevanja. I u ovim situacijama moguće je popraviti stanje, cjeloživotno učenje i obrazovanje podrazumijeva stalan rad na sebi, stalno usavršavanje, kao i mogućnost doškolovanja ili čak prekvalificiranja.
Traganjem i nalaženjem posla kojeg možemo voljeti, doista gradimo život kakav želimo. Pojedina istraživanja pokazuju, da su neki radnici zadovoljni svojim radnim mjestom i uživaju u radu, ali je i velik broj i onih ljudi koji se iz dana u dan žale te im rad teško pada. Događa se da puno ljudi prelazi s jednog radnog mjesta na drugo, kao i to da mnogo srednjoškolaca iz godine u godinu mijenja školu, a i veliki broj studenata prelazi s jednog fakulteta na drugi pa nakon dužeg vremena studiranja ne završe ni jedan. Činjenica je da će čovjek koji se pravilno orijentira i opredijeli za svoj budući posao biti korisniji i sebi i samom društvu.
Pravilan izbor zanimanja preduvjet je za uspjeh i zadovoljstvo na poslu, a vjerojatno i u cjelokupnom životu. Neki su se već upustili u putovanje koje će možda donijeti ostvarenje ambicija, snova i vizija vezanih za život kakav bi htjeli voditi. Drugi se možda još kolebaju između nekoliko karijernih izbora, škola ili zanimanja. Ima, međutim i onih koji su vrlo malo ili nikako pripremljeni za izbor svoje karijere pa nažalost i onih koji na svoj profesionalni put izlaze bez ikakva razmišljanja i pripreme.
Dvije temeljne komponente profesionalne orijentacije su profesionalno informiranje i profesionalno savjetovanje. Učenici se mogu informirati na više načina, proučavanjem relevantne literature, internetskih izvora, posjetom Zavodu za zapošljavanje, školama, tvrtkama, organizacijama, u razgovoru s roditeljima, nastavnicima i stručnim suradnicima škole. Pri odabiru zanimanja u današnje vrijeme, vrlo važan čimbenik je odabrati zanimanje koje ima budućnosti i koje ćemo zaista moći i raditi, za koje uopće postoji mogućnost zaposlenja. Treba pratiti statističke biltene Zavoda kako bismo bili informirani o stanju zaposlenosti i nezaposlenosti u određenim zanimanjima. Nekada je završiti fakultet bio gotovo siguran znak kasnijeg zaposlenja, ali danas su granice pomjerene i tržište je prezasićeno ljudima koji su završili fakultet, ali nemaju mogućnosti zaposlenja, jer jednostavno ne postoji tolika potreba za određenim zanimanja, nema ni dovoljno ustanova u kojima mogu raditi, radna mjesta su već popunjena i vjerojatno će biti još dugi niz godina. Moderna zanimanja traže informatičku pismenost i poznavanje stranih jezika. Događaju se tehnološke promjene i brzi napredak koji traže i brzo reagiranje. Cijene se zanimanja gdje do izražaja dolazi kreativnost, unikatna umjetnička djela, rukotvorine, zanimanja koja su nekada spadala u hobije. Nekada su fakultete završavali samo oni koji su za to bili posebno nadareni ili mogli priuštiti finaciranje, a u današnje vrijeme ova vrsta obrazovanja postala je masovna, cilj je dobiti diplomu, a tek nakon toga razmišlja se što će se s njom. Radi toga ispaštaju tzv. strukovne škole, ali i određeni zanati, jer osoba koja je imala potencijala razviti svoj talent, zakopala ga je kako bi se bavila nečim za što smatra da će financijski biti isplativije, a zahtijeva diplomu.
Postoji li najbolje zanimanje? Najbolje je zanimanje za svaku osobu različito, to je ono zanimanje u kojem osjećamo ispunjenje, u kojem se možemo iskazati, za kojeg osjećamo ljubav i koje nas ne opterećuje. Moramo se osloboditi predrasuda prema određenim zanimanjima i školama i biti svjesni da ćemo ono što danas izaberemo, možda raditi sljedećih 35-40 godina života, 5 dana u tjednu, 8 sati dnevno. Izbor zanimanja u današnje vrijeme ne mora biti „izbor za cijeli život“, ali pogrešan odabir vodi nezadovoljstvu te gubitku vremena i novca. A što nam je dragocjenije nego vrijeme koje nam je darovano?
Za upućivanje na odgovarajuće zanimanje, važno je uzeti u obzir tri vrste osobina: vrijednosti, interese i sposobnosti. Vrijednosti su glavni ciljevi koje pojedinac želi ostvariti u svom životu, zapažaju se kroz stavove i ponašanje (bogatstvo, moć, utjecaj, pomaganje ljudima ili životinjama). Sposobnosti su temeljne osobine (npr. lako rješavanje matematičkih problema, uspješno i lako prenošenje svojih misli, vještine ruku). Važno je poznavati veliki broj različitih zanimanja, poznavati tržište rada, zahtjeve u obavljanju određenog posla. Moramo usporediti našu predodžbu o poslu sa stvarnim stanjem na terenu, upoznati uvjete rada, mogućnosti zaposlenja, napredovanje u radu, usavršavanje.
Često roditelji nameću vlastite projekcije onoga što žele da im dijete upiše, što žele da – postane. Ponekad smatraju da su njihovi neostvareni snovi, nešto što nisu bili u mogućnosti upisati ili završiti, što se njima sviđa, najbolji i za dijete. Nitko ne poriče da djetetu žele dobro, najbolje, ali moraju uzeti u obzir da možda ili gotovo sigurno, dijete nema jednake afinitete. Ne razlikuju se interesi i sposobnosti, prirodna obilježja, odgovarajuće tjelesne karakteristike i zdravstveno stanje: nerazlikovanje boja (daltonizam), smanjena oštrina vida, stanje zubi, strah od visine, bolest, alergije. Ne smijemo zaboraviti da gotovo svako zanimanje traži cjeloživotno učenje i usavršavanje te treba razmisliti i o materijalnim mogućnostima za predviđeno školovanje, stipendijama i sl.
Cilj profesionalnog informiranja i savjetovanja u našoj školi je pomoći učenicima kako bi samospoznali vlastite mogućnosti, osobine i sposobnosti i u skladu s tim odabrali odgovarajuću srednju školu, a zatim i daljnje obrazovanje te jednog dana i zanimanje koje će ih ispunjavati. Sama riječ zanimanje, u sebi krije korijen zanima, dakle, zanimanje svake osobe trebalo bi biti ono što tu osobu zanima. Pomoću petofaznog modela orijentacije i brojnih radionica, predstavljanja i gostovanja u školama na našim prostorima, testiranjima u suradnji s psihologom, zajedničkim snagama nastojimo pružiti pomoć učenicima kako ne bi lutali na svojem dugom putu obrazovanja i kako bi ih osvijestili što se konkretno radi, koje se djelatnosti obavljaju unutar određenog zanimanja.
Na poveznici <<http://mrav.ffzg.hr/zanimanja/upitnik/upitnik.htm>> učenici mogu i sami ispuniti kvalitetan upitnik koji će ih uputiti na moguće zanimanje, prema njihovim odgovorima. Nadamo se da smo stvorili temelje ne samo da u budućnosti IMAJU određenu titulu, nego još više: da BUDU ljudi, formirane osobe koje će na kritički način promatrati društvo i svoje mjesto u njemu, a opet na svaku kritiku kreativnim načinom ponuditi bolje rješenje, da će poštovati svoju obitelj, savjesno ispunjavati svoje obveze, ali za razliku od drvosječe iz uvodne priče, naći vremena da naoštre oruđe svojega rada, jer učinkoviti i zadovoljni možemo biti samo kada postignemo ravnotežu između privatnog i poslovnog svijeta.
