Osobna karta škole

Naziv škole:	OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
Adresa:	Bleiburških žrtava 35
Osnivač:	Grad Mostar
Ravnateljica:	D. Stojčić
Pomoćnica ravnateljice:	M. Jukić Bandić
Tajnica:	A. Jurković
Računovođa:	G. Drežnjak
Pedagoginja:	M. Vukoja
Knjižničarka:	S. Ramljak
Telefon/Fax:	036/ 311- 160
E-mail:	[email protected]
Web:	www.osssk.edu.ba
Broj učenika:	497
Broj odjela:	27
Ukupan broj djelatnika:	59
Broj nastavnog osoblja:	43
Broj nenastavnog osoblja:	16

Opći podatci o školi

Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića, općeobrazovna je ustanova čiji je zadatak pružiti učenicima što kvalitetnije i potpunije obrazovanje i odgoj. S radom je započela 1980. godine pod imenom Osnovna škola “Bijeli brijeg”. Od 1. rujna 1992. godine radi pod imenom Osma osnovna škola, a od 1. siječnja 1997. godine kao Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića, Mostar. Do školske 2006./2007. godine, za izvođenje nastave škola je koristila dva školska objekta; središnju školu na Bijelom brijegu površine 5500 m 2 pokrivenog školskog prostora i 600 m 2 asfaltiranog okoliša te područnu školu u Cimu površine 650 m 2.

Potrebno je naglasiti kako je škola na Bijelom brijegu tijekom rata bila 100% oštećena. Obnovljena je zahvaljujući naporima Vlade, Grada Mostara, Općinskog vijeća Mostar, a posebice financijskom potporom Europske unije. Nakon obnove, svečano je otvorena 12. ožujka 1995. godine.

Škola i pripadajuća športska dvorana pokrivene su videonadzorom, a učionice i kabineti opremljene su novim namještajem, računalima, projektorima, „pametnim pločama“ te brojnim nastavnim učilima i pomagalima kako bi se nastavni proces odvijao na najbolji mogući način, u skladu sa suvremenim trendovima obrazovanja.

Škola je uključena i u brojne projekte, a njeni djelatnici redovito se usavršavaju te ozbiljno, odgovorno, stručno i profesionalno pristupaju radu, kako u odnosu sa svojim učenicima, tako i s njihovim roditeljima i kolegama. Školske 2010./2011. godine, dobili smo suglasnost od Grada Mostara za organiziranje produženog boravka te je isti i otvoren za učenike od 1. do 4. razreda, a na poticaj Vijeća roditelja i Učiteljskog vijeća. Financiranje produženog boravka osiguravaju roditelji djece korisnika produženog boravka. Opravdanost organiziranja produženog boravka u školi leži u postizanju boljih rezultata u odgojno-obrazovnom procesu, stjecanju određenih navika i boljem organiziranju vremena za učenike koji su zbrinuti na sigurnom dok su njihovi roditelji na poslu.

Djelatnici

Administrativno – stručno osoblje

D. Stojčić	ravnateljica
M. Jukić Bandić	pomoćnica ravnateljice
A. Jurković	tajnica
G. Drežnjak	računovođa
M. Vukoja	pedagoginja
S. Ramljak	knjižničarka

Razredna nastava

N. Koso	profesorica razredne nastave
E. Drežnjak	profesorica razredne nastave
B. Zovko	profesorica razredne nastave
A. Vidačak	učiteljica razredne nastave
V. Kožulj	učitelj razredne nastave
A. Drmać	profesorica razredne nastave
A. Pehar	profesorica razredne nastave
Ž. Majstorović	učiteljica razredne nastave
V. Soldo	profesorica razredne nastave
M. Komadina	profesorica razredne nastave
S. Marić	profesorica razredne nastave
E. Mijan	profesorica razredne nastave
M. Ćapin	učiteljica razredne nastave
P. Biokšić	profesorica razredne nastave
M. Živko	profesorica razredne nastave
D. Jurić	profesorica razredne nastave

Predmetna nastava

I. Marić	profesorica hrvatskog i engleskog jezika
A. Kljajo-Šešlija	učiteljica hrvatskog jezika
J. Šaravanja	učiteljica hrvatskog jezika
N. Raič	profesorica engleskog jezika
D. Martinović	profesorica engleskog jezika
A. Bilić Prskalo	profesorica likovne kulture
K. Soldo	profesorica glazbene kulture
M. Ćorić	učiteljica matematike i fizike
M. Đorđevski	učiteljica matematike i fizike
D. Jurić	profesor informatike
S. Turudić	učiteljica biologije i kemije
M. Zeljko	učiteljica povijesti i zemljopisa
A. Raič	profesorica povijesti i zemljopisa
J. Martinović	profesorica tehničke kulture
I. Bošković	profesor tjelesne kulture
M. Karačić	profesor tjelesne kulture
S. Kordić	profesorica kat. vjeronauka
S. Čalić	profesor kat. vjeronauka
s. Z. Kozina	profesor kat. vjeronauka

Tehničko osoblje

D. Škobić	domar
M. Cvitković	školski majstor
D. Raič	spremačica
M. Marić	spremačica
S. Bošnjak	spremačica
Đ. Dizdarević	spremačica
I. Dragoje	spremačica
M. Džidić	spremačica
D. Soldo	spremačica
T. Raič	kuharica
K. Skoko	kuharica

Lokacija

Gdje se nalazimo

Silvije Strahimir Kranjčević

Prvu pjesmu objavio je i on u “Hrvatskoj vili” (Zavjet, 1883.), mjesec-dva prije odlaska u Rim. U uredništvu, koje tada već vodi Eugen Kumičić, borbeni stihovi mladoga, posve nepoznatog pjesnika dočekani su oduševljeno i proročanski: “Taj će vam biti najbolji hrvatski pjesnik!” Iz Rima šalje još dvije pjesme šušackoj “Slobodi” (Pozdrav i Senju-gradu, 1884.), a vrativši se iz Rima objavljuje u “Viencu” značajnu pjesmu Noć na Foru i u Senju, odmah zatim, prvu zbirku Bugarkinje (1884.). Tako je za samo godinu dana obilježio prostor svoga pjesništva i najavio svoj pjesnički put: punih dvadeset i pet godina, od Zavjeta 1883. do Hristove slike u “Savremeniku” 1908., teći će crtom koju definiraju tri uporišne točke: Domovina – Čovjek – Svemir. Dosljedno na toj crti, Kranjčević se nije mijenjao nego rastao i sazrijevao.

Bugarkinje su bile dočekane s naglašenim priznanjima; Milivoj Šrepel napisao je o njima prvu kritiku (u “Vijencu”), s puno izričitih pohvala, predvidjevši da na putu koji pjesnika čeka “umjesto lovora raste gorki pelin, pa se zato i u njegovu stvaralaštvu često javlja britki sarkazam i hladna ironija”. Sve su ove oznake (sarkazam, ironija, gorki pelin) bile izvanredno točne; ali, da su Bugarkinje predstavile Kranjčevića kao autentičnog “barjaktara slobode”, kako je poslije malo bombastično rekao Krleža; da su one bile kompletan program i pjesnički i politički, u kome je posvetna pjesma Šenoi jasno izražen pjesnički credo dok su pjesme Hrvatskoj, Narodu i Radniku tri stožera pjesnikova nacionalnog i političkog uvjerenja, pravaškog i svehrvatskog; da je u takvu pjesničkom konceptu poete vatesa korijen Kranjčevićeve patetike i smisao njegove malo podignute retoričnosti, ali i snaga uzgona koja ga je digla do univerzalnosti i kozmičke svijesti; i da je u tome sav profetizam i gorčina ove poezije, pa i njen makabrizam, a da je upravo to, po riječima Ive Frangeša, razlikovalo pjesništvo mladoga Kranjčevića od rodoljubno-deklarativne i ljubavno-romantične poezije Harambašićeve, sve se to raspoznalo puno kasnije.

Do iduće njegove zbirke (Izabrane pjesme, 1898.) proći će više od deset godina, od nje do sljedeće (Trzaji, 1902.) jos četiri, a onda još šest do posljednje (Pjesme, 1908.): sve one potvrđuju, da su godine provedene u Bijeljini (1888.-1892.) i drugi put u Livnu (1892.-1893.) bile njegovo najplodnije razdoblje pune pjesničke zrelosti. Tada nastaju znamenite pjesme Ditiramb, Angelus, Iza spuštenijeh trepavica (1892.), Mojsije (epska pjesma; Kranjčević je bio strastveni pravaš- borio se za samostalnost hrvatske države, pa je tako u njegovoj pjesmi Mojsije simbol Ante Starčevića (začetnika pravaša), a nezahvalni Židovi koji se klanjaju zlatnom teletu simbol su Hrvata koji se priklanjaju Mađarskoj ili Austriji.), Lucida intervalla (1893.), a zatim i Mramorna Uenus (1894.), Anđeo bola, Heronejski lav (1895.), Misao svijeta, Zadnji Adam (1896.), Resurrectio, Moj dom (1897.), Sveljudski hram (1901.) i druge. Ako je osamdesetih godina hrvatskom književnošću dominirala proza, devedesetih godina prvenstvo pripada Kranjčevićevu pjesništvu, koje u posljednjem deceniju XIX. stoljeća dostiže svoj zenit. Bilo je kritičara koji su vidjeli taj zenit u misaonosti Kranjčevićeve poezije i njezinu zaletu u kozmički beskraj, pa su ga neki i nazivali – sasvim pogrešno, uostalom filozofskim pjesnikom. A on to nije bio. Svaka filozofičnost predpostavlja neki sustav, a u Kranjčevićevoj poeziji nema ni jedinstvenog misaonog sustava ni razvijena programa: ni političkog ni nacionalnog ni filozofskog. Ni pjesničkog! Njegove misli, gledane kao filozofija, nisu ni osobito nove ni naročito duboke. A ipak nas osvajaju, jer su izražene pjesnički, jer su pretočene u pjesmu, jer su poezija.

U Sarajevu punih osam godina (1895.-1903.) uređivao je književni časopis “Nadu”, koji je izdavala Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Nominalni urednik bio je vladin savjetnik Kosta Hormann, čovjek širokih obzorja, dobročinitelj Matošev, ali je stvarni urednik časopisa, Hormannovim povjerenjem, bio Kranjčević. Uživao je zaista zavidnu slobodu i zahvaljujući njoj “Nada” je okupljala najuglednije hrvatske književnike i postala najvažniji književni časopis hrvatske moderne. U njoj je objavio veći broj svojih književnih prikaza i ocjena, a neki od njih vidno nadilaze trenutne potrebe, zbog kojih su bili napisani.