Osobna karta škole
Naziv škole: OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
Adresa: Bleiburških žrtava 35
Osnivač: Grad Mostar
Ravnatelj: D. Stojčić
Tajnik: I. Kordić
Pedagog: M. Vukoja
Knjižničar: M. Jukić Bandić
Telefon/Fax: 036/ 311- 160
E-mail: osnovnaskolassk@yahoo.com
Web: www.osssk.edu.ba
Broj učenika: 463
Broj odjela: 25
Ukupan broj djelatnika: 52
Broj nastavnog osoblja: 38
Broj nenastavnog osoblja: 14
Opći podatci o školi

Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića, općeobrazovna je ustanova čiji je zadatak pružiti učenicima što kvalitetnije i potpunije obrazovanje i odgoj. Počela je s radom 1980. godine pod imenom Osnovna škola “Bijeli brijeg”. Od 1. 9. 1992. godine radi pod imenom Osma osnovna škola, a od 1. 1.1997. godine kao Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića.
Do školske 2006./2007.godine za izvođenje nastave škola je koristila dva školska objekta i to:

  • Središnju školu na Bijelom brijegu površine 5500 m 2 pokrivenog školskog prostora i 600 m 2 asfaltiranog okoliša
  • Područnu školu u Cimu površine 650 m 2
Potrebno je naglasiti da je škola na Bijelom brijegu tijekom rata bila 100% oštećena. Obnovljena je zahvaljujući naporima Vlade Grada Mostara, Općinskog vijeća Mostar, a posebice financijskom potporom Europske unije nad Mostarom. Škola je obnovljena većim dijelom i svečano otvorena 12. 3. 1995. godine.
Učionice su opremljene novim namještajem i zastorima, ali se osjeti veliki nedostatak raznih učila i pomagala u kabinetima, kao i u športskoj dvorani. Da bi se popravilo stanje u tom pogledu, djelatnici škole prave razne projekte s ciljem da se nabave najpotrebnija sredstva za rad.
Školske 2010./2011. godine dobili smo suglasnost od Grada Mostara za organiziranje produženog boravka. U školi je otvoren produženi boravak za učenike od I. do IV. razreda na poticaj Vijeća roditelja i Učiteljskog vijeća. Financiranje produženog boravka osiguravaju roditelji djece korisnika produženog boravka. Opravdanost organiziranja produženog boravka u školi leži u postizanju boljih rezultata u odgojno-obrazovnom procesu, stjecanju određenih navika i boljem organiziranju vremena za učenike koji su zbrinuti na sigurnom dok su njihovi roditelji na poslu.

Djelatnici
Administrativno - stručno osoblje
D. Stojčić ravnateljica
I. Kordić tajnica
I. Drežnjak računovotkinja
M. Vukoja pedagoginja
M. Jukić Bandić knjižničarka
Razredna nastava
N. Koso profesorica razredne nastave
E. Drežnjak profesorica razredne nastave
B. Zovko profesorica razredne nastave
A. Vidačak učiteljica razredne nastave
V. Kožulj učitelj razredne nastave
A. Drmać profesorica razredne nastave
A. Pehar učiteljica razredne nastave
Ž. Majstorović učiteljica razredne nastave
V. Vukoja profesorica razredne nastave
M. Komadina profesorica razredne nastave
S. Marić profesorica razredne nastave
E. Mijan profesorica razredne nastave
K. Arapović profesorica razredne nastave
M. Živko profesorica razredne nastave
D. Jurić profesorica razredne nastave
Predmetna nastava
I. Marić profesorica hrvatskog i engleskog jezika
A. Kljajo-Šešlija učiteljica hrvatskog jezika
J. Šaravanja učiteljica hrvatskog jezika
N. Raič profesorica engleskog jezika
D. Martinović profesorica engleskog jezika
M. Đopa učiteljica njemačkog jezika
A. Bilić Prskalo profesorica likovne kulture
I. Kolakušić profesorica glazbene kulture
M. Ćorić učiteljica matematike i fizike
M. Đorđevski učiteljica matematike i fizike
M. Kramar profesorica fizike i matematike
D. Jurić profesor informatike
S. Turudić učiteljica biologije i kemije
M. Zeljko učiteljica povijesti i zemljopisa
A. Šarić profesorica povijesti i zemljopisa
J. Martinović profesorica tehničke kulture
I. Bošković profesor tjelesne kulture
M. Ćušić profesor tjelesne kulture
S. Kordić profesorica kat. vjeronauka
S. Čalić profesor kat. vjeronauka
s. V. Bešlić doktorica teologije
Tehničko osoblje
D. Škobić domar
D. Raič spremačica
M. Marić spremačica
K. Skoko spremačica
Z. Vučić spremačica
Dž. Dizdarević spremačica
C. Đopa spremačica
M. Džidić spremačica
V. Ćorić spremačica
T. Raič kuharica
B. Delić školski majstor
Lokacija

Gdje se nalazimo

O S.S. Kranjčeviću

Silvije Strahimir Kranjčević

Rođen u Senju, pod Nehajem, zbog svoje buntovne naravi završivši gimnaziju nije maturirao; elitni zavod Germanico-Hungaricum u Rimu, gdje je imao postati svećenikom, napušta vrlo brzo jer ne osjeća u sebi svećenički poziv. Ali je taj kratki boravak u "Vječnom gradu" ostavio trajni, neizbrisivi trag u njegovoj osjećajnosti i njegovu pjesništvu. U Zagrebu završava jednogodišnji učiteljski tečaj iz slovničko-povijesne grupe, i s diplomom učitelja "na gradjanskih skolah" odlazi službovati u Bosnu i Hercegovinu, jer u Khuenovoj Hrvatskoj za nj nije bilo kruha. Mostar, Livno, Bijeljina, Sarajevo: to su njegove životne postaje, gradovi u kojima nije samo ostvarivao svoju egzistenciju nego i pjesnički sazrijevao.

Prvu pjesmu objavio je i on u "Hrvatskoj vili" (Zavjet, 1883.), mjesec-dva prije odlaska u Rim. U uredništvu, koje tada već vodi Eugen Kumičić, borbeni stihovi mladoga, posve nepoznatog pjesnika dočekani su oduševljeno i proročanski: "Taj će vam biti najbolji hrvatski pjesnik!" Iz Rima šalje još dvije pjesme šušackoj "Slobodi" (Pozdrav i Senju-gradu, 1884.), a vrativši se iz Rima objavljuje u "Viencu" značajnu pjesmu Noć na Foru i u Senju, odmah zatim, prvu zbirku Bugarkinje (1884.). Tako je za samo godinu dana obilježio prostor svoga pjesništva i najavio svoj pjesnički put: punih dvadeset i pet godina, od Zavjeta 1883. do Hristove slike u "Savremeniku" 1908., teći će crtom koju definiraju tri uporišne točke: Domovina - Čovjek - Svemir. Dosljedno na toj crti, Kranjčević se nije mijenjao nego rastao i sazrijevao.

Bugarkinje su bile dočekane s naglašenim priznanjima; Milivoj Šrepel napisao je o njima prvu kritiku (u "Vijencu"), s puno izričitih pohvala, predvidjevši da na putu koji pjesnika čeka "umjesto lovora raste gorki pelin, pa se zato i u njegovu stvaralaštvu često javlja britki sarkazam i hladna ironija". Sve su ove oznake (sarkazam, ironija, gorki pelin) bile izvanredno točne; ali, da su Bugarkinje predstavile Kranjčevića kao autentičnog "barjaktara slobode", kako je poslije malo bombastično rekao Krleža; da su one bile kompletan program i pjesnički i politički, u kome je posvetna pjesma Šenoi jasno izražen pjesnički credo dok su pjesme Hrvatskoj, Narodu i Radniku tri stožera pjesnikova nacionalnog i političkog uvjerenja, pravaškog i svehrvatskog; da je u takvu pjesničkom konceptu poete vatesa korijen Kranjčevićeve patetike i smisao njegove malo podignute retoričnosti, ali i snaga uzgona koja ga je digla do univerzalnosti i kozmičke svijesti; i da je u tome sav profetizam i gorčina ove poezije, pa i njen makabrizam, a da je upravo to, po riječima Ive Frangeša, razlikovalo pjesništvo mladoga Kranjčevića od rodoljubno-deklarativne i ljubavno-romantične poezije Harambašićeve, sve se to raspoznalo puno kasnije.

Do iduće njegove zbirke (Izabrane pjesme, 1898.) proći će više od deset godina, od nje do sljedeće (Trzaji, 1902.) jos četiri, a onda još šest do posljednje (Pjesme, 1908.): sve one potvrđuju, da su godine provedene u Bijeljini (1888.-1892.) i drugi put u Livnu (1892.-1893.) bile njegovo najplodnije razdoblje pune pjesničke zrelosti. Tada nastaju znamenite pjesme Ditiramb, Angelus, Iza spuštenijeh trepavica (1892.), Mojsije (epska pjesma; Kranjčević je bio strastveni pravaš- borio se za samostalnost hrvatske države, pa je tako u njegovoj pjesmi Mojsije simbol Ante Starčevića (začetnika pravaša), a nezahvalni Židovi koji se klanjaju zlatnom teletu simbol su Hrvata koji se priklanjaju Mađarskoj ili Austriji.), Lucida intervalla (1893.), a zatim i Mramorna Uenus (1894.), Anđeo bola, Heronejski lav (1895.), Misao svijeta, Zadnji Adam (1896.), Resurrectio, Moj dom (1897.), Sveljudski hram (1901.) i druge. Ako je osamdesetih godina hrvatskom književnošću dominirala proza, devedesetih godina prvenstvo pripada Kranjčevićevu pjesništvu, koje u posljednjem deceniju XIX. stoljeća dostiže svoj zenit. Bilo je kritičara koji su vidjeli taj zenit u misaonosti Kranjčevićeve poezije i njezinu zaletu u kozmički beskraj, pa su ga neki i nazivali - sasvim pogrešno, uostalom filozofskim pjesnikom. A on to nije bio. Svaka filozofičnost predpostavlja neki sustav, a u Kranjčevićevoj poeziji nema ni jedinstvenog misaonog sustava ni razvijena programa: ni političkog ni nacionalnog ni filozofskog. Ni pjesničkog! Njegove misli, gledane kao filozofija, nisu ni osobito nove ni naročito duboke. A ipak nas osvajaju, jer su izražene pjesnički, jer su pretočene u pjesmu, jer su poezija.

U Sarajevu punih osam godina (1895.-1903.) uređivao je književni časopis "Nadu", koji je izdavala Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Nominalni urednik bio je vladin savjetnik Kosta Hormann, čovjek širokih obzorja, dobročinitelj Matošev, ali je stvarni urednik časopisa, Hormannovim povjerenjem, bio Kranjčević. Uživao je zaista zavidnu slobodu i zahvaljujući njoj "Nada" je okupljala najuglednije hrvatske književnike i postala najvažniji književni časopis hrvatske moderne. U njoj je objavio veći broj svojih književnih prikaza i ocjena, a neki od njih vidno nadilaze trenutne potrebe, zbog kojih su bili napisani.

Oglasna Ploča

PREPORUKE ZA DALJNJE POSTUPKE U SLUČAJU DOGAĐAJA POVEZANIH SA SARS CoV-2

UNUTAR OBRAZOVNE USTANOVE

Nastavna godina za sve učenike počinje 2. rujna 2019. godine, a završava 10. lipnja 2020. godine te je organizirana u 2 polugodišta. 

Prvo polugodište traje od 2. rujna 2019. godine do  20. prosinca 2019. godine , a drugo polugodište traje od 13. siječnja 2020. godine do 10. lipnja 2020. godine.

 

 
 

Prijatelji škole

MUP centrala
122; 036 383 111
Vatrogasci
123; 036 311 717
Hitna
124; 036 335 500
Grad Mostar
036 447 400
Grad. ljekarna
036 313 484
Taxi
1503,1506,1507
Pomoć na cesti
036 323 245
Zračna luka
036 350 212
Kolodvor zapad
036 348 680
Kolodvor istok
036 552 025

stanovnik